ISTRAŽIVANJE MOBILNOSTI MLADIH
Razvoj evropskog omladinskog panela za uporedna kvalitativna omladinska istraživanja u Evropi
Radionice sa po 9 učesnika u proseku. Ukupno je učestvovalo 27 srednjoškolaca i 54 studenta. Lokacija: Beograd, Novi Sad i Niš. Vreme održavanja radionica: 17.10.2008 – 01.11.2008. Trajanje radionica: 90 minuta u proseku.
Većina učesnika putuje najčešće jednom do dva puta godišnje. Ova putovanja uglavnom predstavljaju letovanja. Srednjoškolci su u velikoj meri vezani za roditelje i ređe putuju sami tj. sa svojim društvom, izuzev na ekskurzije. Ukoliko se i desi da putuju sa društvom, najčešće je u pitanju Crna Gora. Studenti svoja inostrana iskustva stiču mahom na studentskim ekskurzijama, a sporadično se putuje i za Novu godinu ili nekim drugim povodom (seminari).
Studenti nisu ograničeni roditeljskim odlukama poput srednjoškolaca, ali velika većina svoje finansije i dalje dobija od roditelja, te su na taj način posredno ograničeni u izboru destinacije za putovanje. Cena je jedan od glavnih faktora koji opredeljuju za određenu destinaciju.
Veoma bitni su i iskustvo prethodnih generacija, kao i živost samog mesta. Očekuje se da destinacija na koju se putuje zadovolji potrebe mladih za izlascima i dobrim provodom uz pristupačne cene. Najinteresantnija su, po pravilu, putovanja sa društvom, odnosno svojom grupom koja obično broji 4-6 članova. Rado se putuje i sa partnerom.
Najčešće se putuje autobusom, nešto ređe vozom i to uglavnom unutar zemlje, a najređe se koristi automobil. Prednost se daje, na prvom mestu, autobusima, jer putovanje autobusom predstavlja optimalan odnos cene i dugih parametara kvaliteta putovanja (brzina, pouzdanost). Učesnici nisu dovoljno upoznati sa mogućnostima putovanja železnicom u inostranstvu.
Železnica je, generalno, manje popularna kao opcija zbog iskustva koje ispitanici imaju sa domaćim železnicama (sporost, nedostatak grejanja i higijene). Za dalje destinacije, koristi se avion, ali se ovo sredstvo putovanja doživljava cenovno nepristupačnim. Generalno postoji slaba sklonost ka proveravanju cena avio prevoza, zbog utiska o skupoći, čak i kada postoji mogućnost da su razlike u ceni između ovog i drugih načina prevoza male.
Automobil je omiljen način prevoza, ali je njegova upotreba veoma retka, s obzirom da učesnici nisu vlasnici automobila, već su to uglavnom njihovi roditelji i ograničava se na putovanja unutar zemlje.
Iskazana je potreba, u svim radionicama, za postojanjem jednog omladinskog servisa gde bi se mogle dobiti informacije o omladinskim putovanjima. Omladinska putovanja se vide kao važan deo sazrevanja i upoznavanja života. “Bitno je za mlade da sada putuju, nećeš putovati sa 35 ili 40 nego sada”. Dosta bitan je i osećaj slobode. “Osećaj da možemo da izađemo odavde, to je jako bitno mladim ljudima”.
Omladinska putovanja bi trebalo da budu pristupačna, jer treba imati u vidu finansijski ograničene mogućnosti. Takođe, omladinska putovanja bi trebalo da ponude sadržaje koji bi mladima bili interesantni. Zabava i izlasci su na prvom mestu takvih interesovanja. Međutim, postoji potreba kod mladih i za edukativnim sadržajima, te bi rado posećivali i znamenitosti, ali putovanja nikako ne treba da se svedu samo na to.
Organizovani provod uz obilaske značajnih mesta je tačka koja privlači mlade. Putovanja u okviru zemlje su veoma dobrodošla, naročito na bazi produženog vikenda, uz pristupačnu cenu. Učesnici smatraju da su takvi programi podzastupljeni, a da Srbija nudi dosta mogućnosti za njihovu organizaciju. Kampovi sa animirajućim sadržajima su takođe dobrodošli, a smatra se da ih nema dovoljno u ponudi široj omladinskoj populaciji.